Tretman pokretom ili reedukacija psihomorike je metod koji koristi telo i pokret kako bi obnovio dečija iskustva i podsticao razvoj. Pokret je prirodni put saznavanja. Vežbe reedukacije psihomotorike imaju bitnu preventivnu ulogu i podstiču kako osećajne, tako i saznajne oblasti života deteta.
U radu se koriste opšte vežbe reedukacije psihomorike:
– vežbe za doživljaj telesne celovitosti
– vežbe za doživljaj gestualnog prostora
– vežbe otkrivanje objektivnog prostora
– vežbe za koordinaciju pokreta
– vežbe za procenu trajanja i orjentaciju u vremenu
– vežbe za uočavanje i stabilizaciju lateralizovanosti
– vežbe za uočavanje prisustva drugog
– vežbe za ujednačavanje tonusa i osamostaljivanje pokreta
– vežbe za uočavanje i prepoznavanje ritmova
– vežbe za kontrolu impulsivnosti
Pored opštih, primenjuju je i specifične vežbe kao što su vežbe disanja, vežbe grafomotorike, vežbe klasifikacije, serijacije i konzervacije i druge.
Tretman pokretom ili reedukacija psihomotorike je metod koji obnavlja i nadograđuje rana razvojna iskustva i posredstvom dodira, pokreta, govora i igre povoljno utiče na motorni, saznajni, emocionalni, socijalni i govorno jezički razvoj. Njime se prevežbava iskustvo deteta kod koga je došlo do nesklada u razvoju ili deluje preventivno kod dece urednog razvoja. Ima povoljno psihoterapijskon dejstvo.
RAZGOVOR U PSIHOTERAPIJI = POKRET U REEDUKACIJI PSIHOMOTORIKE
Ciljevi terapije pokretom:
- slobodniji i svrsishodniji pokreti
- jače samopouzdanje i poverenje u sopstvene mogućnosti
- napredak u razvoju motornih sposobnosti
- poboljšanje u razumevanju govora i govorno-jezičkog izražavanja
- prepoznavanje sopstvenih osećanja
- pojmovi postaju jasniji u svesti deteta
- umanjuje se ili nestaje strepnja i nesigurnost
- razvoj mišljenja od konkretnog ka apstraktnom
- stimulisanje razvoja ličnosti u celini
Nastanak reedukacije
KADA JE NASTALA REEDUKACIJA PSIHOMOTORIKE? Reedukacija psihomotorike(tretman pokretom) javlja se kao terapijsko sredstvo već u 17.veku( Španija:De Leone),a znatno bolje definisano u 18.veku (Pariz:Pereira).Sredinom 19.veka dobija naučno obrazloženje (Pariz:Segen). Prihvatanjem Pijažeove teorije o razvoju inteligencije kod dece i naučnih dokaza o prožimanju mišićnih struktura i funkcija osećajnošću(psioanaliza, Valon) od sredine 20.veka ova metoda se koristi,sa punom odgovornošću i uspešno,u rešavanju problema dece sa disharmoničnim razvojem ili preventivno u radu sa decom urednog razvoja. Ovu metodu uveo je Prof. dr Svetomir Bojanin,neuropsihijatar,čija se neuropsihologija razvojnog doba izučava na FASPER-u,a budući reedukatori se obučavaju na Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu.